-Šestočlana porodica Moračanin iz Tomaševa prije nešto više od godinu dana ostala je bez krova nad glavom, a danas, zahvaljujući ljudima velikog srca i vrijednim rukama domaćina, ponovo imaju dom. U to smo se uvjerili posjetivši ovu porodicu, koja je strpljivo, radom, i prije svega pomoći drugih ljudi, izgradila novu kuću. Istina, nije sve još završeno, ali ono što je najvažnije, imaju odlične uslove pa mogu da nastave sa normalnim životom. Glava porodice Stojan Moračanin kaže da nije bilo lako, ali da se mora uvijek vjerovati u bolje.
– Evo, ovdje smo u kući koja je za nas velelepni dvorac. Kad se sjetim šta smo sve doživjeli i preživjeli, nije baš svejedno. U trenu smo ostali bez svega što smo godinama sticali. Tajteže nam je bilo što su nam dječica, njih četvoro, ostali bez ičega, pod vedrim nebom. Ipak, sve smo u slozi uspjeli da prebrodimo i zato se veselimo svakom novom danu. Sa željom da se ovo nikome ne dogodi, ispričao je Moračanin.
On dodaje da su se uselili pred sam kraj prošle godine u nezavršenu kuću, a onda malo pomalo sve opremali.
– Imamo 120 kvadrata stambenog prostora, odnosno tri sobe, dnevni boravak, kupatilo, hodnik, ostavu i kuhinju. Opremili smo prizenmlje i još dosta radova nas očekuje. Da postavimo fasadu, da opremimo ako budemo mogli i potkrovlje. I podosta sitnijih radova... Zahvalan sam na svemu do sada što su nam pomagali ljudi da dobijemo kvalitetne uslove za život, kaže Moračanin, dodajući da je učinio napor da malo uredi i ostatke zapaljene kuće.
– Naša stara kuća je na samo nekoliko metara od nove, a sagorele zidove koje su ostali samo u prizemlju, nijesmo mogli gledati. Podsjećali su nas na sve one teške trenutke koje smo doživeli. Tako sam sve uz pomoć komšija i rođaka raščistio i evo prije neki dan prekrio – ispričao je Moračanin.
Ova porodica nema nikakvih primanja. Jedini izvor egzistencije je rad Moračanina, koji se snalazi kako zna i umije. Najviše u šumi. Imaju i dvije krave
– Na našem primjeru se vidi da nevolja ne treba nikoga da slomi. Sve se može kad ima volje, sloge i ljubavi. Ali i volje humanih ljudi da pruže ruku pomoći – ističe Mioračanin.
Da podsjetimo, 23. aprila prošle godine, oko tri sata poslije ponoći, u Tomaševu kod Bijelog Polja izgorela je kuća Stojana Moračanina. U dvospratnoj kući, starije izgradnje i pokrivenoj limom, u trenutku izbijanja požara, nalazila se šestočlana porodica. Vatrenu stihiju je prvi primijetio vlasnik kuće koji je probudio ostale ukućane i obavijestio vatrogasce. On je tom prilikom zadobio lakše opekotine.
– Spavao sam na spratu sa sinom, a tri kćerke su bile u prizemlju i spavale zajedno u dnevnom boravku. S obzirom na to da je jedna od kćerki bila prehlađena i pošto im je u prizemlju bilo toplije odlučile su da tamo spavaju. To ih je zasigurno spasilo, jer je vatra buknula baš u njihovoj sobi na spratu – sjeća se Moračanin, teške noći i opasnosti kojoj je bila izložena njegova porodica.
Nakon što je osjetio dim, utrčao je u sobu gdje je trebalo da spavaju njegove kćerke, jer nije znao da su u prizemlju. Vatra se bila rasplamsala, a on se tražeći ih bezuspješno po sobi nagutao dima. Ne mogavši da ih nađe vratio se do sobe u kojoj je jedanaestogodišnji sin spavao čvrstim snom.
– Pokrivenog jorganom po glavi, zgrabio sam ga i trčeći niz stepenice iznio u dvorište. Za mnom je krenula i supruga Stanka. Misleći da ću da se onesvijestim od kašlja jer su mi pluća bila napunjena dimom, poslednjim atomima snage vratio sam se za kćerke. One su istrčale i svi smo se našli ispred kuće. Ništa nijesmo mogli učiniti osim da posmatramo vatrenu stihiju koja je bukvalno progutala objekat u kojem smo živjeli poslednjih par godina – prepričava Moračanin ono što im se dešavalo, dodajući da ništa nijesu uspjeli da spase i iznesu iz objekta koji se pretvorio u buktinju.
Sve što su godinama stvarali nestalo je u trenu. Istrčali smo te noći skoro goli i bosi. Ni čarape iznijeli nijesmo. Izgoreo je kompletan namještaj, pokućstvo, garderoba... Djeca su ostala bez knjiga, pribora... Bespomoćno smo gledali kako sve nestaje – priča Moračanin.
– U svemu što nas je snašlo raduje da se nijesu izgubili solidarnost i plemeniti osjećaji koji su oduvijek krasili ljude ovog kraja. To je nešto što ću dugo pamtiti. Potvrdilo se nepisano pravilo da u svakom zlu ima i nečeg dobrog - kaže Stojan zadovoljno posmatrajući kuću, koja je nikla pored one koju su izgublili u vatrenoj stiihiji.M.N.